Veština dostojanstvenog života

U susret smislenoj promeni, deo treći

Svakodnevni uvidi životne priče ~ putopisne avanture ~ isceljujući rituali

 

Boli.
Boli kada popreko gledamo život.
Kada se koprcamo i odbijamo da se promenimo i još malo porastemo.
Kada mislimo da život kasni i da se plan izjalovio bez valjanog razloga.
Boli kada odbijamo da vidimo tuđe bitke i kada pretpostavljamo da možemo sami.
Najviše boli kada poverujemo da smo sami.

Može biti da isceljenje kreće hrabrošću.
Hrabrošću da priznamo sebi da patimo.
Da prepoznamo da zaslužujemo drugačiji život.
Hrabrošću da, nakon što dopremo do sebe i boravimo na tom mestu neko vreme, posegnemo ka drugome.
Jednostavnim i ni malo lakim gestom pružanja ruke.
Jednostavnim i ni malo lakim gestom prihvatanja tuđe snage.
Umesto da ‘očajnički tražimo zaštitu’ – postepena i selektivna ranjivost.
Da podelimo svoje priče i saslušamo tuđu mudrost dok još ne čujemo vlastitu.

Da raspletemo paukovu mrežu nevidljivih zamki i (samo)sabotaža, zanemarivanja i zaboravljanja sebe, i da odvažno podelimo svoje iskustvo sa drugim ne bi li podenuli nove niti međusobne podrške. Isceljujuću mrežu uzajamnog razumevanja, otvorenog traženja i iskrenog pružanja podrške. Jer, „ne postoji ništa strašnije nego osećati bol a živeti tiho i ne biti u stanju da ga sa nekim podelimo.“

Kada stare navike po ko zna koji put zakažu, ukazuju se nesvakidašnji načini da se oplemeni postojanje.

Biram da verujem da se rast dešava kroz male ali velikodušne činove.
Kroz svesno izlaganje i ostajanje na vetru neprijatnosti trenutak duže.
Kroz svesno napuštanje okvira prijatnosti trenutak ranije.

Ne kroz kažnjavajuće odricanje od životne slatkoće. Ne radi perfekcionističkih nastojanja da se besprekorno ispuni još jedno ‘check polje’.

Već laganim sazrevanjem onih tananih delova bića. Dopuštanjem da provire van. Da prodišu. Da se protegnu i razmrdaju. Da dotaknu mlade izdanke novog života dok jedva čujno pucketa. Vrednovanjem senzitivnosti ali i uvažavanjem grubosti. Ma prihvatanjem svih boja i nota i ukusa, i dosade i gluposti, i genijalnosti i apsurda, i trenutaka apsolutnog poravnanja i momenata potpunog kolapsa.
Hrabrošću da se odvažimo na radikalnu slobodu svakodnevnim izborom svesnosti i ljubavi.

Svesnost i ljubav kao put zdravlja.
Put mira i istinskog zadovoljstva.
Spontani odraz autentičnog života.
Dostojanstvenog postojanja.
Bivanja sa integritetom.

I svaki put kada vas stara navika nagna da pomislite još jedno „Nema veze“, zastanite, zaustavite se i setite se  – sve u vašem životu ima veze; sve u ovoj divnoj avanturi itekako ima veze.

Sve na ovom svetu može biti sveto.
Sve u vašem biću zaslužuje vašu pažnju.
Sve u vašem biću zaslužuje vašu pažnju.
Sve u vašem biću zaslužuje vašu pažnju.

____

P.S. Znam da su vaša čula već nabaždarena na suptilno, čim ste ovde.
Da možete da osetite skoro svaku izgovorenu i još više neizgovorenu reč, svaki pogled i ćutanje. Mnogi to otvoreno dele, neki selektivno pokazuju, neki vešto skrivaju, a pojedini još uvek poriču. Ovaj duhovni put će još više istančati percepciju pružajući mogućnost da se prepoznaju najfinije nijanse, najsitniji detalji ove čudesne životne slagalice.
Predivne eksplozije svesnosti, koja se svaki dan širi sve dalje i dublje.

Hajmo da priglimo svoju senzitivnost. Hajmo da odvažno podelimo svoju ranjivost kao intimno i univerzalno ljudsko iskustvo. Otvorena autentičnost, bez koje nema ni prave lepote ni istinske moći. Hajmo zajedno.

Ukoliko vam je materijal koristan i smatrate ga vrednim deljenja,
hajdemo da zajedno inspirišemo još nekoga! Negujmo naše pleme svesnosti i ljubavi!

Svi tekstovi su autorski i svako preuzimanje i objavljivanje bez saglasnosti,
podleže kršenju autorskih prava.


Categories: Yoga lifestyle

Post Your Thoughts