Nečujna buka

Priče iz terapeutske prakse

*Radi zaštite privatnosti identitet klijenata je delimično promenjen i pojedini delovi terapijske razmene izostavljeni. Priče obrađuju teme univerzalne vrednosti, te je njihova namera da ponude drugačiju perspektivu i doprinesu kvalitetu života i ljudi izvan terapijskog procesa – kroz razvoj saosećanja i razumevanje osetljivih sadržaja koji se tiču svih nas.


Nešto mu nije dalo mira da se opusti i uživa u prizoru pred sobom. Sve je najzad bilo kako je zamišljao i to je budilo erupciju neverice. Strahovao je da će sunčani period života prekinuti tmurni oblaci, olujne kiše i nisko nebo. Poput nekog pozadinstkog šuštanja, tihi strah je, na očigled svih osim njega, ponovo pronalazio način da prodre u sveže iskustvo. Kao da je neko zaboravio stari klima uređaj koji konstantno i bez potrebe bruji u susednoj prostoriji. I počinje da ti crveni nos a da uopšte ne znaš otkud ta hladnoća – um se navikao na belu buku. I uredno ga prati neodređeno treperenje u grudima kao posle treće šoljice kafe. Napeta budnost kao način bivanja. I iako je toga postajao sve češće svestan, nije mu polazilo za rukom da se iskoprca iz nevidljivog zatvora vlastitog uma.

Zastao je na trenutak, promeškoljio se na stolici i zabacio ruku preko naslona. Delovao je ležerno i gotovo kao da napola učestvuje u životu. A opet, njegova ležernost je unosila duh igre kao protivtežu ozbiljnosti perspektive. Ili, kao odbrambeni osmeh kojim je skrivao pogled pun suza. To je ostalo da se još istraži, utvrdi i zaceli.
Bio je svestan da nosi okean tuge u sebi. Bojao se da će se preliti na njegovu decu, da će ih preplaviti svojim bolom. Nastavljao je da ćuti iz bojazni da ne pogorša već čupavu situaciju u kojoj se ne snalazi. Ćutao je ne shvatajući da je ćutanje uzrok bola. Ćutao je nesvestan da njegov glas može da utaba put ka slobodi; da je odanost sebi umesto starom životnom narativu – lek za kojim traga.

Nije mu se žurilo nikuda, a opet bio je umoran od starih puteva i ćorsokaka. Truckao bi se po istoj kaldrmi nadajući se da će baš ovog puta ipak ugledati izlaz; da će makar sresti nekoga ko će ga uputiti u ispravnom pravcu; da će se nekim čudom desiti nešto što će ga izbaviti iz tog turobnog košmara.

Ništa na ovom svetu nije moglo da mu povrati ličnu moć kao dopuštenje da svesno proživi sve boje i sezone, sve ukuse i iskustva. Da se spusti iz uma u telo; da iskorači iz prošlosti i nastani sadašnji trenutak – trenutak zrelosti, mudrosti i znanja o tome kako da pomogne sebi. Da se priseti da nije teret svetu, već da njegovo prisustvo oplemenjuje čitav život. Da razborito govori u ime istine. Da se stameno zauzima za sve od čega se život otvara i širi.


Iskrena radoznalost umesto oštre (samo)kritike.
Beskrajno saosećanje umesto grube (samo)osude.
Jer ljubav jeste naša esencija. Ljubav je jezik vitalnosti. Ljubav je prečica do doma unutrašnjeg bića.
Iskrena ljubav oslobađa.
Istinska ljubav isceljuje.


Ukoliko vam je materijal koristan i smatrate ga vrednim deljenja,
hajdemo da zajedno inspirišemo još nekoga.
Negujmo naše pleme svesnosti i ljubavi!

Svi tekstovi su autorski i svako preuzimanje i objavljivanje bez saglasnosti, podleže kršenju autorskih prava.


Post Your Thoughts